Još i prije nego se Vito rodio razmišljala sam kada i kuda bih ga mogla voditi na putovanje. S obzirom da imam prijateljicu koja živi u Rimu i stalno nas zove u posjetu, nekako sam razmišljala da bi ju mogli posjetiti. Plan je bio skovan u roku 5 minuta. Idemo sa autom do Rima! Vito je navršio 5 mjeseci i bio je spreman za svoj prvi mali-veliki put! Natrpali smo svega u auto ali doslovno. Nosili smo čak i mini krevetac-koljevku za Vitu. Prva postaja bila nam je Firenca, smiješaj sam organizirala u centru Firence preko Airbnb-a, apartman sa spavaćom sobom. Bio je uvjet da bude apartman i da ima spavaću sobu a razlozi za to su sljedeći: prvo Vito nije neki spavač, pa je dobro imat dnevni boravak sa kaučem na razvlačenje da netko može pobjeći ako zagusti ? Drugo, bila mi je bitna i kuhinja kako bih mu mogla skuhati nešto, da ne papa samo kupovne kašice!
Do Firence ima autom nekih 5 do 6 sati, pa je najveći problem a i pitanje bilo da li Vito smije toliko dugo biti u auto sjedalici, i kako će u njoj zaspati. Na kraju je sve prošlo super, stajali smo dosta često a i Vito je odspavao sigurno 2 sata. U Firenci sam već bila jednom prilikom dok nisam bila mama, tako da sam od prilike znala što nas čeka. Najveći problem u Firenci je parking! Ili ga nema dovoljno ili je preskup. Nama je domaćin smještaja ponudio da parkiramo u garaži blizu apartmana, mislim da je dan bio oko 25 eura, što je poprilično skupo. Ali smo prihvatili taj parking jer nismo htjeli sa Vitom lutati okolo tražeći neki drugi povoljniji.
Smještaj nam je bio u samom centru Firence, imali smo spavaću sobu, dnevni boravak sa kuhinjom i kupaonicu. Domaćin nam je bila Patrizia, vrlo ljubazna žena koja već niz godina živi u Firenci. Pripremila nam je za Vitu putni krevetić, iako je nismo tražili jer smo nosili svoj, ali nam je na kraju dobro došao! O Firenci bih mogla pisati danima, prekrasan grad pun dobrih talijanskih restorana i jeftinih kožnih torbica. Grad koji živi i danju i noću. Mi ovaj put nismo mogli puno živjeti noću, ali smo zato uživali danju! Da nastavim, dakle smjestili smo se u apartman i Vlado se požalio kako mu nije baš dobro i da će malo prileći. Nije mi izgledalo na dobro. Sva sreća ponijeli smo iz Zagreba za Vitu toplomjer i neke lijekove. Je il moguće da se razbolio a nismo se još ni raspakirali? Moguće je, crijevna viroza i temperatura u najljepšem gradu Toskane. Ok nećemo paničariti, nadamo se samo da neće prijeći na Vitu, jer bolestan tata je ipak samo bolestan tata. A bolesna beba, e tu bi već nastao problem. Ipak smo odlučili prošetat barem do ljekarne po neke lijekove. Usput smo nailazili na razne ulične zabavljače, trgovine, restorane… Mene se jako dojmila njihova tržnica sa kožnim torbicama, novčanicima ma čuda od kože. Pao je i prvi šoping, kožni ruksak. Cijene se kreću od nekakvih 10 eura za manje torbice pa do 70 eura ili više za veće. Uličice u Firenci se isprepleću i svaka priča neku svoju priču, u gotovo svakoj ulici možete pronaći predivne restorane, a miris bosiljka i origana se širi na sve strane. Tjestenine su ima stvarno dobre, moje omiljeno jelo je tjestenina arrabiata koje sam jela gdje god sam stigla i nisam se razočarala! Drugi dan u Firenci nam se desila mala nezgoda, naime ostavili smo na klupici u najturističkijem dijelu grada torbicu sa objektivima od fotoaparata. Dok smo mi ležerno šetali Vlado se odjednom sjetio da nema torbice. Sjetili smo se gdje smo zadnje sjedili i požurili prema tamo, ali torbice naravno nije bilo. Okretali smo se oko sebe ne bi li ju negdje ugledali, kad nam je prišao čovjek u uniformi jer je primijetio da nešto tražimo i pozvao nas sa sobom. Naime to su bili nekakvi službenici koji su na kameri primijetili da je netko ostavio torbicu koja je moram priznati izgledala dosta sumnjivo ? i sklonili je u svoj ured. Zahvalni do neba pokupili smo svoje stvari i nastavili dalje. Treći dan našeg boravka u Rimu smo primili sretnu vijest, Viti dolazi tetka. Tetka nam je odlučila iznenada doći sa autobusom ( putovala je jadna 10 sati ) da bi nam se pridružila dalje na putu za Rim. Sad smo već ekipia od četvero 😊.
Vito je bi predobra beba, cijele dane smo šetali sa njim i predvečer dolazili u apartman. Hranili smo ga u pauzama, po restoranima. Uživao je, spavao je dosta u kolicima a i čini mi se da je popravio noćni san na ovom putovanju. Došlo je vrijeme da krenemo za Rim, put je prošao brzo i bezbolno, na putu do tamo stali smo obaviti kratki shopping u neki outlet po putu. Smještaj u Rimu smo također rezervirali preko Airbnb-a, apartman blizu Colosseuma.
Ma Rim je prekrasan, svakim novim korakom ostajte bez daha. Arhitektura i građevine ostavljaju bez teksta. U Rimu smo posjetili moju dragu prijateljicu koja tamo povremeno živi i njenog dečka koji nam je bio turistički vodič. Prošli smo ga uzduž i poprijeko. I vrijeme nas je poslužilo, ali slike govore više od tisuću riječi.
Zapravo, kada bolje razmislim kada je beba manja nije tako teško putovati, Vito je na ovom putovanju imao pet mjeseci . Proveo je dosta vremena u kolicima ili klokanici, jeli smo i prematali smo se gdje smo stigli, uključen je bio u naše cjelodnevne aktivnosti i razgledavanja bez da smo mu poremetili njegov ritam. U Rimu smo proveli 3 prekrasna dana, a plan za dalje nismo imali. Ok jesmo neki okviran plan ali ne i detaljan. Toliko smo bili bez plana da nam se u jednom trenutku na cesti dogodilo da nemamo smještaj za tu noć. Prvo smo mislili noćiti u jednom gradu, pa smo se u autu predomislili, i nismo znali ni kuda ni kako. Dakle u autu smo sa bebom a ne znamo gdje spavamo! U toku vožnje smo odlučili da ipak noćimo u Firenci, izabrali smo neki hotel na brzinu i problem je bio riješen!
Odlučili smo da bi bilo dobro na povratku iz Rima posjetiti dva gradića San Giminano i Sienu! San Giminano morate obavezno staviti na popis, mali je, presladak je i čaroban je! Ni Siena ne zaostaje puno, tako da predlažem da ova dva grada nikako ne zaobiđete – prava Toskana!
Kada putujete sa bebom od pet mjeseci važno je da se opustite, ja sam se stalno brinula da li je gladan da li mu je ovo ili ono, ali ako se brinete nećete ništa postići. Važno je da je beba sita, jer sita beba je i zadovoljna beba, važno je da joj je toplo i najvažnije je da je uz svoje roditelje. Jer putovati sa bebom se može, neću lagati da je lagano. Naravno da nije kao prije kada smo ja i Vlado putovali sami bez brige i pameti i nikad više niti neće tako biti ( osim ako ne pobjegnemo na par dana sami nekuda ) ali je jednako uzbudljivo, zanimljivo i lijepo. Možda sam se na ovom putovanju malo više umorila, ali bili smo negdje, pokušali smo i uspjeli smo! Nisam sjedila doma i pored bebe od pet mjeseci i maštala o putovanju, pokrenula sam se! I ništa se loše nije dogodilo, samo smo putovali tata, mama, tetka i Vito.
Zadnju noć smo odlučili prespavati u Bologni kako bi prepolovili put, da Viti ne bude prenaporno u autu. Na ovom putovanju smo u 10 dana prošli Firencu, Rim, San Giminano, Sienu i Bolognu. Uživali smo u svakoj sekundi, u dobroj klopi i u dobrom društvu. O Toskani imam za reći da je nešto posebno, definitivno preporučam. Nije daleko, dostupno je sa automobilom a priroda i građevine su nešto što se ne može opisati. Restorani su predobri, ispijanje kavice uz Ponte Vecchio u Firenci – neprocjenjivo! Ovo je Viti bilo prvo putovanje, doduše ne baš prvo jer mu je prvo zapravo bila Sicilija ( u maminom trbuhu ) ali prvo putovanje u kojem je aktivno sudjelovao.
Ne treba se bojati putovati sa bebom, sve si sami možete organizirati putem raznih stranica sa smještajima. Mislim da nikakva agencija nije potrebna. Ovako imate svoju slobodu kretanja i definitivno čete uživati. Samo se prepustite!
